Pravopisna rasprava ...
Hrvatski se jezikoslovci već desetljećima ne mogu dogovoriti oko toga kako treba pisati, pa u jednom pravopisu piše bregovi i zadaci, dok u drugom stoji grješka i zadatci.
Razlike su zapravo minimalne, a glavni su razlozi njihovoj brojnosti nepopustljive pozicije nekolicine jezikoslovaca i novac.
Nije tajna da se na izdanjima pravopisa dobro zarađuje, pa to je i jedan od razloga zašto se u Hrvatskoj trenutno koristi čak nekoliko pravopisa.
U isto smo vrijeme sve nepismeniji, piše Jutarnji, koji je hrvatske pisce, i književne kritičare pitao koji oni pravopis koriste, te što misle o ideji jedinstvenog pravopisa. I, treba li nam uopće?
Tako profesor starije književnosti Josip Bratulić kaže da uopće ne koristi nijedan jer se pravopis uči čitanjem i pisanjem.
"Treba čitati kako pišu dobri pisci, tako je nas učio pokojni prof. Ljudevit Jonke. Sve bi pisce pravopisa trebalo zatvoriti u jednu dvoranu i ne pustiti ih dok se ne slože, kao kad se bira papa", kaže Bratulić.
Arsen Dedić, pjesnik i kantautor, najčešće koristi Hrvatski pravopis Babića, Finke i Moguša, a ponekad u ruke uzme i stari "Londonac". No, kada dođe u nedoumicu, zaviri u sve.
Mani Gotovac, dramaturginja i teatrologinja, kaže da upotrebljava najnoviji pravopis Matice hrvatske. Misli da oko pravopisa ne treba praviti političko pitanje jer je jezik pitanje života, a ne politike.
Rujana Jeger, kaže, koristi štokavski jezik kakav se oduvijek koristio.
"Moram priznati da bih poludjela kada bi mi lektori neću prepravili u ne ću ili, primjerice, greška u grješka. Sigurno nikada neću napisati riječ zrakoplov, još manje zrakomlat", kaže Jeger.
Marinko Koščec, pisac i profesor s FF-a u Zagrebu, preporuča da se ugledamo na Crnogorce koji su vrlo inteligentno riješili pravopisno pitanje. Uveli su načelo: piši kako govoriš.
Milivoj Solar, teoretičar književnosti i profesor, kaže da ne koristi nijedan pravopis.
"Dam izdavačima rukopis, a oni nek' koriste pravopis koji god žele. Ne dam samo da mi diraju termine, a to hoće li oni pisati neću ili ne ću, njihova je stvar. Osobno mislim da je pravopis obična bedastoća. Za razumijevanje teksta potpuno je nevažno pišemo li neću odvojeno ili sastavljeno", kaže Solar.
I Sibila Petlevska, književnica, znanstvenica i profesorica, kaže da, srećom, ne koristi nijedan od postojećih pravopisa. "Koristim onaj koji sam naučila u školi i od njega ne odustajem. Isto je radio i Krleža", kaže Petlevska.
I ostali sugovornici Jutarnjeg pisci, nakladnici, esejisti, leksikografski… uglavnom ne koriste nijedan pravopis, a Miljenko Jergović kaže da na jedinstvenom pravopisu inzistira rigidna desnica, kako bi, po njegovom sudu, unakazila hrvatski jezik.
A najodlučniji je bio pisac i scenarist, akademik Goran Tribuson, koji također ne koristi pravopis, a pri odabiru opcije je tradicionalist.
"Izbjegavam sve nakaradne neologizme, sve što je nacionalistička moda. Svaka je inovacija u pravopisu zbunjujuća, jer jezik je prije svega sredstvo komunikacije. Lektorima ne dozvoljavam da mi riječ 'čušpajz' mijenjaju u 'varivo' ili 'nahtkasl' u 'noćni ormarić'", rekao je.
